ponedjeljak, 07.05.2007.
Evo mene
|
Hej, ajme koliko me nije bilo ovdje..a svašta se izdogađalo i lijepo i ružno.
Ružno je što sam izgubila najboljeg prijatelja- opet se pokazalo da netko glumi prijateljstvo kako bi dobio nešto više...katastrofa.. A s druge strane imam drugog prijatelja koji mi se sviđa i s kojim bi rado pokušala nešto, ali mi je sad tek frka priznat mu to da se meni ne desi da izgubim njegovo prijateljstvo koje je tek još u povojima...i šta da radim? Ništ, prepustit ću vremenu da kaže svoje... Na novom poslu mi je prva liga..preporod živi:-) Konačno da mi je nekaj super u životu. I prošli vikend sam bila u Zg na fešti s Mensašima, upoznala sam fenomenalnu ekipu i napunila se pozitivnom energijom. Ispunili su sva moja cijeloživotna nadanja. Našla sam ljude koji, iako potpuno različitih karaktera, doživljavaju i shvaćaju sve oko sebe ko i ja... to je bila nevjerojatna razina komunikacije, osjećala sam ko da sam našla svoj nikad nađeni dom i ko da te ljude poznajem od rođenja... i to mi sve jako puno znači jer sam sada sigurna da se imam čemu nadati u životu da ima dobrih ljudi i lijepih stvari i da se trebam maknuti od ljudi koji su mi teret i koji me ne razumiju. Upoznala sam nekoliko nevjerojatno dragih ljudi s kojima sam ostala u kontaktu i jedva čekam ponovno druženje cijele ekipe  |
srijeda, 04.04.2007.
Ludi tjedan
|
Eto malo da ispričam novosti onima koji me znaju i poznaju..
Kao prvo dobila sam ponudu za bolji posao unutar firme jee...konačno sam dočekala nekaj pošteno i to bomba posel, a bolja bu i plaćica. I sve super divno i bajno i krasno...I dalje otkantavam ljude koji me hoće iskoristiti ili me previše boli njihova blizina i borim se sa svojim sanjama i samoćom..nekad pobijedim i sretna sam kad zaspim misleći na nešto lijepo... I kad je bilo sve divno i krasno i proslavila sam promaknuće s frendom papajući baklavu koju sam ispekla i popili smo si čajeka...i onda me u noći s nedjelje na ponedjeljak pokosio streptokok..Usred noći me probudila strašna bol u grlu i trpila sam i otišla na posao. Na poslu sam bila ko ljuti vuk, grizla sam samu sebe od muke i bola, a poslije posla gas k doktoru, inače sam za grlo prije tjedan dana završila s kurom antibiotika koji nije nimalo djelovao nego je još razjario bakterijice...i na putu za doktora me počela loviti temperatura, ajoj!! A povišenu temperaturu nisam imala od svoje 8. godine...dobrih 19 god..(Nisam ja baš tak mala kak se čini po mojem baby-blogu) I ja naravno nemam pojma kak se čovjek osjeća kad ima tem...začas je bila na 39 celzijevaca...i meni je bilo zima.i u čekaoni sam drhtala u jakni, a vani je lijepo bilo 20 stupnjeva i grijalo toplo sunčeko...i kad me nakon 2 sata čekanja doktor pregledal, konstatiral je da je stvarno gadno..haha...to sam znala i sama i dal mi drugi jaki antibiotik i rekel da prvo moram sutra na bris grla pa tek onda popiti antibiotik... i niš, ajde, put pod gume i domeka...i onda sam se vozila doma..i bilo mi je vruće..pa zima, pa sam na semaforu malo zaprla okice da se odmorim i zaspala tak...kad je iza mene počel neko trubiti niš mi nije bilo jasno...jedva sam se dopeljala do krevetića...i popila fino lupocet...i zaspala u trenu..i budila se i znojila cijelu noć i sanjala gluposti i nije mi bilo jasno kaj je san, a kaj stvarnost... Nisam mogla gutati ni slinu...a kamoli popiti čaj... I to je trajalo još cijeli utorak..jedva sam potrpala malo čaja u sebe...naravno teta me na brisu fino još izgrebala i gurnula mi štapić u želudac, ko da me nije dosta ovak bolelo grlo..pa me trebalo još poškakljat malo...ali sam odmah zato maznula prvu tableticu antibiotika...i pojela sam malo juhice...tak je bilo fino ko da jedem drobljeno staklo s čavlima, prava poslastica... I još jedan dan i jednu noć sam provela ko mrtvac u krevetu...i danas sam zgledala još uvijek ko zombi kad sam se probudila, ali sam se prislila otići pod tuš...i osvježila sam se..koji preporod, ali kad sam se htela počešljati skužila sam da me boli kosa!!! Cijela glava mi je još bubnjala i svaka vlas me bolela...a po koži ko da mi neko cijeli dan pušta struju...super...čoham se ko bedak...Ali bar morem popiti čajeka jer više ne boli tak jako... Evo, sad mi više nikad ne bu palo na pamet faliti se s tim kak ja od mala nisam bila bolesna i nisam imala visoku temperaturu... |
nedjelja, 01.04.2007.
Hihi...malo smijeha:-)
|
Mladic ulazi u apoteku i kaze apotekaru: "Dobar dan, mogu li dobiti jedan kondom? Moja me djevojka pozvala na veceru i mislim da i ocekuje nesto od mene."
Apotekar mu daje kondom, a mladic izlazeci zastane pa se vrati: "Molim vas dajte mi jos jedan kondom, zato sto je i sestra moje djevojke slatka, a uvijek prekrizi noge na tako provokativan nacin da ja mislim da i ona nesto ocekuje od mene!" Apotekar mu daje i drugi kondom, kad se mladic opet obrati: "Najzad, dajte mi jos jedan kondom, jer je mama moje djevojke jako zgodna zena, a kad god me vidi ona pravi aluzije ... a posto me ona pozvala na veceru, mislim da i ona nesto ocekuje od mene!" Za vrijeme vecere, mladic je sjedio sa svojom djevojkom s lijeve strane, dok su sestra i majka sjedile nasuprot njima. Kada se pojavio otac, mladic je spustio glavu i poceo se moliti: "Dragi Boze, blagoslovi ovu hranu ... hvala ti za sve sto nam dajes...!!!" Par minuta kasnije mladic se dalje molio: "Hvala ti Boze za tvoju milost ..." Deset minuta kasnije, mladic se i dalje molio drzeci glavu pokorno spustenu. Drugi su se pogledavali iznenadjeno, a najvise se cudila njegova djevojka. Priblizila mu se i sapnula mu na uho: "Nisam znala da si toliko religiozan!!!" A mladic joj odgovori: "Ni ja nisam znao da ti je tata apotekar!!!" |
Uopće nije fer
|
I opet sjedim doma u sobi i razmišljam kako se život stalno vrti u krug...
Sama sam i želim tebe da sjediš tu pored mene i da pričamo, da te gledam, da se skupa smijemo dok lagano svira muzika...da ti otvorim srce i kažem ti što želim i što osjećam, a ti nemaš pojma da mislim na tebe...nemaš pojma koliko bi ti htjela dati malo nježnosti, pokazati ti da mi značiš nešto više...ali ti si daleko, daleko od mene i stojiš s druge strane zida. Ne mogu do tebe, mogu vidjeti samo ono malo što mi dozvoliš, ali oči te izdaju, svaki put kad te vidim gledam iskre koje trepere u njima i mogu samo slutit što znače. Ali uzalud mi slutnje kad ne želiš maknuti zid koji si stavio pred mene i zaustavio moje pokušaje da ti se približim...I sve se vrti u krug i ništa mi nema smisla. Oko mene skakuću razni ljudi koji žele doći do mene, a ja im ne dam, ne želim nikog drugog pored sebe...U mojim mislima ima mjesta samo za tebe...a ti si tako daleko...Gledam te ko zvijezdu na nebu koja sjaji i zove me k sebi, a ja samo čeznem i ne mogu ništa više...smješkam ti se i gledam te, upijam tvoj pogled koji me žari i hrabrim se tvojim osmjehom...i tada odlaziš i ostavljaš me s mojim mislima i željama, ostavljaš me s čežnjom i glupom nadom koja nema smisla...ostavljaš me da i dalje mislim na tebe i čeznem za tvojim zagrljajem...fališ mi... |
ponedjeljak, 26.03.2007.
Konačno nešto lijepo...
|
Eto, ipak je svako zlo za neko dobro! Bila sam jučer na kavici sa mr. Zaboravnim i izgladili smo nesporazum i dobila sam novog prijatelja:-) Baš sam vesela radi toga jer dečko je stvarno super i kava s njim mi uvijek prebrzo proleti, nikad još nismo bili manje od 2 sata na kavi, a vrijeme nam uvijek proleti u diskusijama i razgovoru kako sam rijetko s kim doživjela. Uglavnom se nadam da će ostati kod riječi da želi prijateljstvo i dalje jer ga hoću bolje upoznati jer mislim da bi stvarno mogli biti super frendovi, a to bi me jako usrećilo. Volim kad mogu nekom biti prijatelj i kad mogu uzvratiti to prijateljstvo i u dobru i u zlu:-)
 |
nedjelja, 25.03.2007.
Kako povrijediti nekoga?
|
Jučer mi se desilo nešto od čega sam u šoku još i danas i ne mogu vjerovati da su takve stvari moguće..
U petak me poznanik zove da odemo u subotu popodne na kavu i tak smo malo brbljali i dogovorili da se čujemo još za točno vrijeme jer ne zna kad bude gotov s obavezama. I tak..provela sam subotu zanimljivo i usput čekala da se ovaj javi...prošlo je 5, pa 6, pa 7 i onda mi je bilo jasno da se više neće javiti, mislim si, možda čovjek ima obaveza pa se ne stigne javiti, ok, nema veze. I tako sam otišla s kolegciom van i bile smo dobre volje i super nam je bilo, ovome sam usput samo poslala poruku da se mogao barem javiti - naravno da na to nisam dobila nikakav odgovor. I izlazim ja van iz birca u kojem smo bile kad eto njega, sjedi fino s prijateljem i priča, ja ga lijepo pozdravim i pitam : "Kaj bila ti je gužva danas?", a on će "Ma nije gužva." Upozna on mene sa svojim frendom i izvali za mene neko drugo ime! Ja gledam i ne mogu vjerovati...I komentiram ja nešto, a on na to "Znaš, kaj se tiče danas, zaboravil sam ti se javiti!!!!" Hej, ljudi! Kaj je to moguće danas da pozoveš nekoga van na kavu i onda mu se zaboraviš javiti!!! Ko da me netko polio kantom hladne vode!!! Čime sam to zaslužila, a mislila sam da je dečko normalan i ok. Moš mislit! Ili je totalna svinja ili je smotan do bola...AAAAAAAA!!! Ne ljutim se na njega, ali tak me povrijedilo to kak je rekel, ZABORAVIL SAM TI SE JAVITI. I eto kad misliš da nema tog sranja koje te može iznenaditi, uvijek se pojavi nekaj novo. Eto, kam ide današnji svijet...Lijepo kaže pjesma.: "...gdje je nestao čovjek?..." |
subota, 24.03.2007.
Kišna noć..
|
Ah..opet me drži depra...bljak, sve manje volim ovaj svijet oko sebe, toliko ružnih stvari. Nitko ne gleda one lijepe...samo ja ko budala uzdišem gledajući stari grad koji noću, obasjan svjetlom, okružen zelenilom iskri kao da si zalutao u neku bajku, isijava nadnaravnom tišinom i srebne kapljice kiše putuju kroz zrake svjetlosti...a ja sama stojim i nemam s kim podijelit čar tog trenutka...
Ljudi su toliko daleko jedni od drugih, ne primjećuju nikog osim sami sebe...A ja bi tako rado da mogu s nekim podijelit sitne trenutke koji životu daju smisao...Zar je danas tako teško naći nekog tko će te zagrlit kad si tužan i podijelit tugu s tobom? Zar nema nikog s kim bi se smijala glupostima i zanimljivostima? Kad ću s nekim moći podijelit uzdah kad pogledam ljetno nebo prošarano bijelim oblacima ili prošetati uz rijeku slušajući žamor vode i uživati u trenutku mira i spokoja? Hej ljudi, samo je jedan život i svaki trenutak postoji sam jednom! Zašto svi prolaze pored života ne primjećujući druge ljude, ne uživajući u svakom trenutku koji je oko nas i ne dijeleći živote jedni s drugima? Svi samo uzimaju i iskorištavaju što mogu jedni od drugih, a nitko ne bi davao. Ja želim nekom dati zagrljaj, želim dati toplinu, želim dati osmjeh, sitne znakove pažnje nekome zbog koga si sretan da postoji...ali ne nalazim nekog tko bi to znao primiti i uzvratiti barem malu mrvicu od toga... Zar tražim tako puno? |
nedjelja, 18.03.2007.
This is how I feel..
|
Sometimes I feel so empty
So deserted and so lonely And no one can take that pain away Don't break my heart The anger and the fury And the fears living inside me Should you love me Would you love them just the same Dont break my heart I've been strong and brave Sometimes I lost my faith And too many times Threw caution to the wind So if you tried to understand me Would you crucify or damn me Or stand by me Like smoke around the flame Dont break my heart |
srijeda, 14.03.2007.
Proljeće...
|
Vani je lijepo sunčeko i cvrkuću ptičice, baš krasno. Ja se trudim smijati suncu i biti vesela i optimistična. Aha, ide to, ali samo tak dugo dok ne pogledam oko sebe..jer vidim mlade parove kak zaljubljeno šeću, drže se za rukice, hodaju zagrljeni i veselo pričaju...uz neke trčkara pokoji klinac, a neki voze male slatke bebače u kolicima...ili ugledam dvije sijede glave, lica iscrtana životom kako spokojno i sretno koračaju jedno uz drugo...
Svi oni žive svoje snove...A ja? Što se desilo s mojim snovima i mojim željama? Opet šećem sama i nemam se s kim smijat suncu, nemam s kim podijelit toplinu proljeća, nemam kog zagrlit i uživat u tišini postojanja i povezanosti... Uz mene korača samo čežnja...Siva, teška... Kao čelična kugla vuče se za mnom i ne pušta me da se maknem od nje, ne da mi da potrčim slobodna i udahnem život punim plućima... Dosta mi je sivila i tmurnih misli..želim koračati laka poput pera i dopustiti da me nose sitne stvari koje me vesele u životu, zbog kojih sam sretna što postojim.. Al ne znam kako se riješiti čežnje, što god pokušam ne ide, prati me kao sjena u stopu, kad god mi zasja neko sunce... Ne znam, nadam se samo da će mi jutro donijeti novu toplinu i snagu da ružne misli ostavim iza sebe... |
četvrtak, 16.02.2006.
Molitva na poslu
|
Daj mi spokojnost prihvacanja stvari koje ne mogu promijeniti, hrabrost da promijenim stvari koje ne mogu prihvatiti, i mudrost da sakrijem tijela ljudi koje sam danas morao ubiti jer su me izivcirali. Takodjer, pomozi mi da pazim na noge na koje stajem danas, posto iste mogu biti povezane na guzicu koju cu mozda sutra morat 'ljubit'. Pomozi mi da na poslu uvijek dam 100% od sebe... 12% ponedjeljkom 23% utorkom 40% srijedom 20% cetvrtkom 5% petkom I pomozi mi da se sjetim....Kad imam zaista los dan i ljudi se trude da me zajebavaju, da je potrebno upotrijebiti 42 misica da bi se namrstio, a samo 4 da bih im pokazao srednji prst i rekao im da mi popuse! Amen! |
ponedjeljak, 23.01.2006.
Tekstić jedne meni jako drage stare pjesmice...
|
Pitam se pitam...
Artist: The Shirelles Song: Will You Still Love Me Tomorrow Lyrics Tonight you're mine completely You give you love so sweetly Tonight the light of love is in your eyes But will you love me tomorrow? Is this a lasting treasure Or just a moment's pleasure? Can I believe the magic of your sighs? Will you still love me tomorrow? Tonight with words unspoken You say that I'm the only one But will my heart be broken When the night meets the morning sun? I'd like to know that your love Is love I can be sure of So tell me now, and I won't ask again Will you still love me tomorrow? So tell me now, and I won't ask again Will you still love me tomorrow? Will you still love me tomorrow? Will you still love me tomorrow? |
ponedjeljak, 16.01.2006.
Be carefull what you wish, you might get it!
|
Gotovo svakodnevno primim nekoliko mailova koji završavaju sa: "...pošalji ovu poruku najmanje 10 osoba i dogodit će ti se nešto lijepo, ostvarit će ti se želja..." i iz nekog praznojverja, najčešće se događa da tu poruku proslijedim dalje. Ponekad stanem i zamislim se nad tim, zašto to ljudi rade i što ima u tome. I danas me ujutro dočekala poruka takvog sadržaja od vrlo drage osobe, zaželi želju, pošalji mail i želja će ti se ostvariti, uz upozorenje, pazi što poželiš jer bi ti se to moglo i ostvariti.
Ljudi su očito prepuni želja i snova koje ne znaju kako bi ostvarili i možda prečesto preuveličavamo vrijednost nečega što bi željeli imati i nažalost događa se da to stvarno i dobijemo i tek onda shvatimo da to nema toliku vrijednost koliku smo mi tome pridavali i da nas ostvarenje te želje nije usrećilo. Ima li ikakve istine u takvim mailovima, porukama...to nitko ne zna. Ja ih ne bi baš olako odbacila, iako se često desi da ne proslijedim tako nešto, ali jednom....dobila sam jednu takvu poruku, napravila sve što se tražilo, poželjela nešto, ne vjerujući previše u ostvarenje te želje...nakon nekoliko dana želja mi se ispunila, iako tada tog nisam bila svjesna, shvatila sam to nakon nekog vremena...no očito sam negdje pogriješila kod definicije jer nije bilo baš onako kako sam željela, pogriješila sam u bitnoj stvari... Zanima me baš kakve želje ljudi imaju kad dobe tako nešto. Ja nisam nikad poželjela ništa materijalno, uvijek su to neke sentimentalne želje i željice...za onim što mi nedostaje u životu da bi mogla reći da sam sretna. Ali moja greška je da ne razmislim dovoljno..uvijek je to relativno plitko, nabrzinu...a kad se kasnije zamslim nad tim, iza toga se skriva puno puno više...i onda za takvu želju nikad ne možeš znati da li se ispunila, tj. da li si ispravno poželio... Imam jednu veliku želju koja me prati cijeli život, koja mi se nije ispunila, čije ispunjenje želim više nego išta drugo u životu i o čemu mislim da ovisi moja sreća. Želja je vrlo jednostavna, ali istovremeno i vrlo komplicirana...strepim stalno da mi se nikad neće ostvariti, a kad naslutim eventualno ostvarenje sva stremim k tome... Mislim da mi je suđeno da mi se želja ostvari, samo je na meni da budem dovoljno lucidna da shvatim da je cilj preda mnom, i mislim da ću tada konačno biti sretna... |
četvrtak, 12.01.2006.
Malo poezije....
|
Uspomena na jednu nesuđenu ljubav..:)
You You brought the sunshine into my life, You lit up sparkles in my sad eyes. Because of You I always smile, You make me gentle but also wild. You made my heart beat strong and fast, I only hope it long to last. I want to thank You to be my support, when I'm so hopeless and want to abort. When my heart is full of pain, You hold me tight and take it away. Thank You for being here by my side, only from You I don't have to hide. One look into Your eyes is enough for me to feel, that all my hopes and dreams can become real. I'll be here for You whenever You'll need, to help You in Your life as long as we both breathe. Your life companion or just a friend, my love for You will never end. |
srijeda, 11.01.2006.
Postoji li sudbina?
|
Često se uhvatim kako razmišljam o svakodnevnim situacijama koje mi se događaju, bile one lijepe ili ružne i pitam se da li se sve to mora tako odvijati u mom životu? Postoji li nešto ili netko tko kroji naše živote ili je to samo privid? Imamo li sami utjecaja na svoju sudbinu i ovisi li naš život isključivo o nama i našim postupcima i odlukama?
Istina je negdje na pola puta. Kad mi se desi nešto za što ne postoji logično objašnjenje, nešto što itekako promijeni neki dio mog života, znam da se ništa u životu ne događa bez svrhe i razloga. Postoji nešto što nas vodi, na što ne možemo utjecati, događaji koji su neminovni i ne možemo izbjeći da se dogode... Ali postoji i druga strana priče, postoje (ja ih zovem) "raskršća" na životnom putu, kada ti sudbina ponudi izbor, to su ključni trenuci u životu svakog od nas, a isključivo o nama ovisi da li ćemo ih prepoznati, ispravno protumačiti i napraviti pravi izbor ili ćemo slijepo proletjeti nesvjesni moći koju smo imali u svojim rukama.. i kriviti sudbinu za to... Također su zanimljivi događaji, trenuci koje bi tako željeli da se ostvare, a jednostavno nisu suđeni i zanimljiva je činjenica da ako u takvim situacijama pokušamo "stvari uzeti u svoje ruke" kako bi nešto promijenili prema vlastitim željama, tek tada se dogodi da ubrzamo neminovan proces koji smo htjeli izbjeći:) Zaključak je da treba ići kroz život širom otvorenih očiju, naučiti prihvatiti neminovne stvari i pokušati iz svega izvući nešto dobro i neku smjernicu za dalje, a pogotovo treba znati prepoznati trenutke i "raskršća" koja nam se nude kako bi sami krojili svoju priču, što često nije nimalo lako. Ali kad jednom shvatite igru života, postaje vrlo zanimljivo i život postaje puno ljepši... Zanima me što mislite o ovoj "teoriji"? |
ponedjeljak, 09.01.2006.
Zašto?
|
...se događa da iskreni ljudi uvijek nastradaju i da ih svi redom gaze...
Postaviš se prema nekom iskreno, s povjerenjem, nemajući nikakve loše namjere, a ljudi su toliko opaki i zli da to iskoriste i povrijede te na najbolniji mogući način? Ne razmišljajući kako bi se oni osjećali da im se tako nešto desi. Zvončica...pa da definitvno jesam - glupa, iskrena, prirodna i naivna, mislim da je u svim ljudima samo dobro, i onda se iznendadim kad me netko polije ledenom vodom, kad se nađem na podu zgažena ko cvijet u travi. Ali...takvi ljudi mogu me samo beskrajno rastužiti, no ne mogu me slomiti jer ja znam kakvo je moje srce i znam da drugima želim samo dobro, ne želim dirati tuđu (ne)sreću, ne želim tuđe niti mi to treba u životu... Postoji bezbroj dragih i toplih ljudi koji će me razumijeti... |
